čovik
Serbo-Croatian
Etymology
From older človik, from Proto-Slavic *čьlověkъ.
Noun
čovik m (Cyrillic spelling човик)
- (Chakavian, Ikavian) man; person; human
- late 15C, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:
- Tijem obraz požuti a srce prismagne,
- Ter pikat okruti čovik se ne dvigne.
- 1728, Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijene Pokornice:
- Gdje ti priđeš iznenade,
- mrči u nami božja slika,
- znanje oslijepi, razbor pade
- i u čovjeku nije čovika;
- 1759, Antun Kanižlić, Sveta Rožalija:
- O čudo visoko: što ne zna doseći
- od pameti oko, može čovik steći!
- late 15C, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.