povjerenik

Serbo-Croatian

Alternative forms

Etymology

povjeren (“past passive participle of povjeriti (“to entrust”)”) +‎ -nik.

Pronunciation
  • IPA(key): /poʋjerěniːk/

Noun

povjerènīk m (Cyrillic spelling повјерѐнӣк) (officialese)

  1. authorized agent, trustee, commissioner, competent entity, designee

Declension
Declension of povjerenik
singular plural
nominative povjerenik povjerenici
genitive povjerenika povjerenika
dative povjereniku povjerenicima
accusative povjerenika povjerenike
vocative povjereniče povjerenici
locative povjereniku povjerenicima
instrumental povjerenikom povjerenicima

Derived terms
  • povjerènīčkī
  • povjerеníštvo

References
  • “povjerenik” in Hrvatski jezični portal
  • “povjerenik”, in Речник српскохрватскога књижевног језика (in Serbo-Croatian), volume 4, Друго фототипско издање edition, Нови Сад, Загреб: Матица српска, Матица хрватска, 1971, published 1990, page 503
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.