cvit
Serbo-Croatian
Etymology
From Proto-Slavic *květъ.
Pronunciation
- IPA(key): /tsʋîːt/
Noun
cvȋt m (Cyrillic spelling цви̑т)
- (Chakavian, Ikavian) flower
- 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):
- Po travici toj zeleni
- ja ću brati cvit rumeni
- ter ću sebi venčac viti
- dokle trava vas nasiti.
- Late 15C, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:
- Ja ću poć po svitu svudi se tukući
- Jak pčela po cvitu slatki med ištući.
- 1501, Marko Marulić, Judita:
- Još iz dna izvita ne biše sva zora,
- ni rosa sa cvita opala, da gora
- biljaše jur zgora visoko varhami,
- a struja od mora mišaše iskrami.
- 1622, Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga:
- Kaže ropstvo, krije verigu,
- Ište zdravlje u nemoći,
- Kami u cvijeću, cvit na snigu,
- Snig na suncu, sunce u noći.
- Vjeru i ljubav tko god scijeni
- U nekrepkoj naći ženi.
- 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
- On već dili kom mladu ptičicu,
- komu voćku, kom cvita kiticu
- 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.