tilo

• tȇlo (Ekavian)
• tijȇlo (Ijekavian)

From Proto-Slavic *tělo.

tilo n (Cyrillic spelling тило)

1. (Chakavian, Ikavian) body
   • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):

     Tilo li ću milovati

     kô ću crnoj zemlji dati?

   • 16th century, Marko Marulić, Dobri nauci:

     Ni li naše tilo od nečisti vrića,

     ko će biti gnjilo tere čarvom pića?

   • 1556, Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje:

     Je l' kô dilo veće al može li biti

     Ner u greb ležeće tilo uskrišiti?

   • 1559, Marin Držić, Hekuba:

     Velja se krv proli, a pade nje tilo

     na zemlju, gdi doli vidjet ga bi milo

   • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:

     Milos samu i jedinu

     pitam ti ovu, da nemilo

     ne prožderu i raskinu

     psi njegovo mrtvo tilo.

   • 1684, Pavao Vitezović, Odiljenje sigetsko:

     Tilo v grobu ovem, duh v nebu pribiva,

     a ime se po svem svitu proglasiva.

   • 1759, Antun Kanižlić, Sveta Rožalija:

     kano tilo hranom kruha

     š njima kripim slabost duha.

Probably borrowed from Old French til, from Latin tilia, with a shift in gender.

tilo m (plural tilos)

1. basswood

• tila