ljuljati
Serbo-Croatian
Etymology
From Proto-Slavic *ljuljati (sę).
Pronunciation
- IPA(key): /ʎǔːʎati/
- Hyphenation: lju‧lja‧ti
Conjugation
Conjugation of ljuljati
Infinitive: ljuljati | Present verbal adverb: ljúljajūći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: ljúljānje | ||||
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | ljuljam | ljuljaš | ljulja | ljuljamo | ljuljate | ljuljaju | |
Future | Future I | ljuljat ću1 ljuljaću |
ljuljat ćeš1 ljuljaćeš |
ljuljat će1 ljuljaće |
ljuljat ćemo1 ljuljaćemo |
ljuljat ćete1 ljuljaćete |
ljuljat će1 ljuljaće |
Future II | budem ljuljao2 | budeš ljuljao2 | bude ljuljao2 | budemo ljuljali2 | budete ljuljali2 | budu ljuljali2 | |
Past | Perfect | ljuljao sam2 | ljuljao si2 | ljuljao je2 | ljuljali smo2 | ljuljali ste2 | ljuljali su2 |
Pluperfect3 | bio sam ljuljao2 | bio si ljuljao2 | bio je ljuljao2 | bili smo ljuljali2 | bili ste ljuljali2 | bili su ljuljali2 | |
Imperfect | ljuljah | ljuljaše | ljuljaše | ljuljasmo | ljuljaste | ljuljahu | |
Conditional I | ljuljao bih2 | ljuljao bi2 | ljuljao bi2 | ljuljali bismo2 | ljuljali biste2 | ljuljali bi2 | |
Conditional II | bio bih ljuljao2 | bio bi ljuljao2 | bio bi ljuljao2 | bili bismo ljuljali2 | bili biste ljuljali2 | bili bi ljuljali2 | |
Imperative | — | ljuljaj | — | ljuljajmo | ljuljajte | — | |
Active past participle | ljuljao m / ljuljala f / ljuljalo n | ljuljali m / ljuljale f / ljuljala n | |||||
Passive past participle | ljuljan m / ljuljana f / ljuljano n | ljuljani m / ljuljane f / ljuljana n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse and as such they are found only in literary texts; routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech. |
Related terms
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.